fotografije Bojan Mrđenović
napisala Barbara Šarić
 
 

Moji su se izleti oslanjali na sreću; često sam onuda hodao lutajući kao slijepac po golemim pustošima i krševitim planinama nadajući se da ću nabasati na nešto što će mi nadoknaditi trude, ali sam se prečesto varao!

Alberto Fortis, 1774.

 

Ako se ovom kraju bude posvetila dolična pažnja, doseći će zavidan napredak. 

Auguste-Frédéric-Louis Viesse de Marmont, 1856.

 

Ajte, judi doma, dosta je bilo ovega turizma!

Miljenko Smoje, 1975.

 

Svečanost je započela u 9:00 sati, dva kilometra južno od Trogira. Petar Stambolić, predsjednik Saveznog izvršnog vijeća održao je prigodan govor, prerezao svilenu vrpcu, a onda se šarena kolona automobila, obasuta poljskim cvijećem odvezla u Split. Građanima okupljenima na Titovoj obali obratio se Mika Špiljak, predsjednik Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske: Neka živi drug Tito, inicijator svih naših uspjeha, inicijator i ove magistrale! Tito je u Beogradu, nedavno je proslavio svoj 73. rođendan – i onaj pravi i onaj koji dijeli s mladosti – i za dva dana, jutarnjim letom, putuje u Čehoslovačku. Od Splita šarena kolona svojim prolaskom krsti i posljednji dio hrvatske dionice Jadranske magistrale, i u Dubrovniku se svečanost, uz još jedan svečani govor – Milijana Neoričića, saveznog sekretara za saobraćaj i veze – svečano završava. Jadranska magistrala, duga 643,8 km, predana je prometu 30. svibnja 1965.

 

Godine 1847. Andrew Archibald Paton tek je treći dan nakon što je u poštanskoj diližansi napustio Carlstadt, s vrha planine Vellebitch ugledao more. Diližansa se strmom ali impresivnom cestom – boljom od svih alpskih prijelaza kojima je Paton putovao – spustila u Obrovazzo i, konačno, stigla u Zaru, glavni grad Dalmacije. Paton je iz Zare odličnom makadamskom cestom – but how dreary the landscape! – otišao u Sebenico. Dalje je putovao brodom. U Ragusi je odsjeo u tada jedinom hotelu, Alla Corona – usluga ljubazna ali smještaj ispod razine čak i jedva podnošljivog hotela – a Dubrovčani su ga izbezumljenim odmahivanjem glave odgovarali od posjeta dolini Narente; tamo nema ništa osim kuge i komaraca.